AUTUMN IN OSIJEK

Ako me nečemu naučilo dosadašnje blogovanje, onda je to sasvim sigurno vještina pronalaska zanimiljivih lokacija i još zanimljivijih uličica, a osiječko nebo se prethodnog vikenda potrudilo da mi pruži kompletnu jesenju bajku sažetu u čudnom prelazu boja kakve samo oktobar može da stvori, zvuku neodoljivo privlačne Drave i ukusu dobre slavonske hrane. Iako je moj prvi susret sa Osijekom bio neplaniran, nekoliko provedenih dana u ovom gradu me ostavilo gotovo bez daha - čini mi se da sam birala, ne bih uspjela da odaberem ljepše doba godine za šetnju osiječkim ulicama. Zanimljivo, pomalo blogotipično, prvo što mi je okupiralo pogled bio je neobičan sklop barokne arhitekture koji krasi cijeli dio historijske jezgre grada. Obično sam na strani modernog minimalizma, međutim, kompletna postavka ovog dijela grada u kompoziciji sa čarobnim jesenjim danom u kojem sam se zatekla, bila je i više nego očaravajući prizor za nekoga kome rijetko koji detalje izmakne iz vida.

Cijelu priču utisnutu u jedan sasvim drugi historijski period, više nego vješto, upotpunila je i neobična postavka u jednom od najstarijih muzeja u Hrvatskoj - muzeju Slavonija, smještenom tik uz red svjesno čuvanih historijskih građevina. Izložba koja nas je dočekala bila je mnogo više od toga - bila je priča o životu malog čovjeka, o stvaranju beljsko-baranjskog iskustva i postojanju specifične vrijednosno kulturne baštine Slavonije.

Ponovo, neobični dašak historije mi se gotovo uvukao u objektiv aparata, pa sam čak i unatoč svom obećanju da vrijeme provedeno u ovom' gradu neću posvetiti samo fotografisanju, čudnom emocijom vođena, skončala fotografišući svaki momenat koji je odavao jednu novu dimenziju osiječke jesenje čarolije...