Archive for August 2014

Iako ne postoji čarobna formula, na pitanje kako imati uspješan blog obično odgovaram navodeći (po meni) tri najbitnija uvjeta: trud, ideja, tehnika. Iako, naravno, trud i ideja imaju veliku ulogu u nastanku, razvoju i samom uspjehu bloga, rekla bih da je ipak kvalitetna tehnika taj presudni faktor koji vas odvaja od prosjeka. Zašto? Odgovor je veoma jednostavan; bilo kakva ideja, pa čak i ona najkreativnija, bez dobrog vizuelnog predstavljanja vrlo jednostavno može proći neprimjećeno. Ja, istina, ne spadam u skupinu onih koji 21. stoljeće shvataju kao jedan "prenapuhani informacioni sistem" koji je društvu oduzeo mnogo više, no što mu je dao. Sasvim suprotno (možda i zbog toga čime se bavim) smatram da je tehnika danas uveliko olakšala život, pa čak i onom prosječnom čovjeku, stavljajući mu na dohvat ruke sve ono što mu je do jučer bilo gotovo nedostižno.

Kada se bavite jednim ovakvim "poslom" s godinama dobijete hronični strah od prenatrpanog inboxa, hrpe neobjavljenih fotografija i neodgovorenih mailova. Upravo iz ovih razloga sam posljednjih godina postala pravi manijak kada je riječ o tehnici, posebno telefonu, vodeći računa da u svakom trenutku držim stvari pod kontrolom (ne skupljam neodgovorene mailove i neobjavljene fotografije). Upravo zbog ovakve potrebe, HTC M8 se našao na pravom mjestu baš onda kad sam ga trebala. Kao bloger, život vam se svodi na otprilike tri stvari: telefon, laptpp i aparat. Osuđena na cjelodnevni online rad koji pri tom zahtijeva i gotovo svakodnevno trčanje za obavezama, ali i stalni pristup pretraživačima i svim društvenim profilima, "usudila" sam se da na jednom uređaju imam sve. Iako sam prethodno pratila razvoj koji je napravljen od HTC One do HTC One M8 telefona, dobivši ovaj uređaj od HTCa bila sam i više nego iznenađena.

Prije svega, izgled telefona je i više nego savršen (ako je moguće to reći)! Za mene, svakodnevnu trčkaralicu, vrlo je bitno da telefon mogu imati uvijek uz sebe, bilo da nosim torbu veličine kofera, bilo da sa sobom imam samo neseser. Upravo zbog svog tankog dizajna, koji bi se, kako mi se čini, mogao uvući u zadnji džep farmerica, HTC One M8 je čista blogerska magija!

S druge strane, osuđena na stalno fotografisanje (a svi koji me znaju, znaju i da sam luda za slikanjem, škljocam apsolutno SVE bez obzira gdje sam i s kim sam) do sada sam uglavnom morala sa sobom da vučem aparat, koji i nije bio adekvatan za nosanje u svakoj situaciji (uglavnom je vrlo težak za nošenje u torbi, morate da razmišljate kome da ga povjerite dok obavljate nešto drugo i milion drugih razloga). Ovako, sa M8 i njegovih 168 grama doslovno zaboravljate da je uz vas, sve do trenutka kada vam na pamet ne padne novi škljoc-škljoc! Uz to, veličina ekrana (5inča) i više je nego dovoljna da na najbolji način u kadar uhvatite što ste već uhvatili pogledom.

Koliko god da škljocam oko sebe, otprilike duplo škljocam sebe ^^ Selfie manijak + bloger manijak (već zvuči strašno) - morala sam da imam nešto što će zadovoljiti potrebe ovo dvoje prethodno pomenutih, a kud ćete bolje od telefona čija prednja kamera je posebno rađena za (ne samo manijake poput mene) nego cijelu selfie naciju čijim fotografijama se danas zatrpavaju sve postojeće društvene platforme.

Pišući, ispitujući, ali prije svega koristeći M8, postalo mi je sasvim razumljivo zbog čega je ovaj telefon svrstan u Top 10 najboljih telefona današnjice. Iako nisam tech-freak, nadam se da vam je moje žensko (čitaj pomalo laičko) recenziranje HTC M8 telefona bar dijelom razjasnilo zašto imam gotovo savršene fotografije na Instagramu (što me vrlo često pitate) i kako iz svakog trenutka izvučem ono najbolje.

Naredni put vam pišem o omiljenim aplikacijama, do tad' ne zaboravite da me pratite na Instagramu!

Written by Unknown

Iako ne spadam u skupinu žena koje se teško odlučuju na drastične promjene kada je riječ o izgledu kose, moram da priznam da već godinama živim sa upitnicima iznad glave svaki put kada pomislim na promjenu boje kose (ne jer se bojim promjene, već naprosto što sam oduvijek bila ubijeđena da bih sa nekom drugom bojom kose, a sa svojim tamnim tenom kakav i jeste, izgledala totalno čudno i neprirodno).

Svi koji me prate na Instagramu već su vidjeli da mi se ideja o sivoj (ash-silver) boji kose opasno motala po glavi (i totalno sam luda za tom bojom i zavidim svim djevojkama svijetlog tena koje mogu da ju iznesu u potpunosti), no nakon razumnih savjeta frizera (i koliko toliko iskrenih prijatelja) mogućnost farbanja kose u sivo izbacila sam iz glave čak i kao ideju – sve do trenutka kada sam dobila poziv od ljudi iz Welle koji su se javili sa idejom da se „pozabave“ mojom kosom.

Suluda ideja o mojoj sivoj kosi se već na prvu našla u sukobu sa idejama frizera iz Welle koji su me već bili smjestili u priču sa kosom u nijansama ljubičaste, pa sam na prvu odbacivši ljubičastu, morala (ponovo i nakon još jednog ubjeđivanja o ne baš tako dobroj ideji) po drugi put odustati od moje sive kose (za koju sve više postajem sigurna da je, ništa drugo, do obični hir)

Eh, sad, ako se računaju ubjeđivanja, pregovaranja i nagovaranja o bilo kakvom bojenju moje kose (na koju, priznajem, u tom trenutku nisam bila spremna) – onda se usudim reći da sam nakon nepuna dva sata u ogledalu vidjela nešto čim sam bila i više nego zadovoljna. Mali skeptik koji je na početku tako hrabro razmišljao o sivoj boji, a poslije se preobrazio u običnu kukavicu – na kraju je bio presretan što ne izgleda kao ciganče sa početka priče. Nekoliko vještih pokreta frizera iz Welle uspjelo je da me uvjeri da su ponekad tople nijanse smeđe mnogo bolji odabir od hladne sive.